Noževi i sjekire za bacanje

Bacanje noževa je izrazito atraktivna vještina, čak i ako nema praktičnu primjenu. Svatko može naučiti kako pravilno bacati oštrice, ali je potrebno mnogo vježbe i puno opreza.

Osnovni postulati

Bacanje sjekira i noževa se razlikuje u nekoliko ključnih detalja koje ćemo detaljnije razraditi u daljnjem tekstu, ali osnovni princip je isti – sječivo treba načiniti dovoljan broj rotacija da oštri vrh dođe u kontakt s metom i sila bacanja mora biti dovoljna da se nož zapikne u metu – to su dvije najosnovnije stvari koje trebate uvježbati.

Udaljenost od mete uvjetuje način bacanja sječiva, a to pak uvelike ovisi o samoj dužini vašeg sječiva jer mora napraviti dovoljnu rotaciju do mete kako bi se u nju zapiknuo.

Stav tijela pri bacanju

Prilikom bacanja budite u predkoračnom stavu ravno usmjereni ravno prema meti. Bacanje vršite isključivo rukom – ne pomičete cijelo tijelo jer će bacanje biti neprecizno i nepredvidivo. Zapešće mora biti čvrsto jer se baca iz lakta – pravilo je da je lakat uz uho s ostatkom ruke iza glave. Nož lagano pridržavate u ruci – ako ga prečvrsto držite, vjerojatno ga nećete pravilno ispustiti iz ruke. Sječivo iz ruke ispuštate kada vam je dlan otprilike u visini obrva. Kada ispuštate sječivo, ispružite ruku do kraja u smjeru bacanja.

Prvi koraci

Najvažije je prvo savladati pravilno bacanje, odnosno da sječivo ostane zapiknuto u metu, a brzina i preciznost su stvari koje će vam doći s vremenom.

Korekcije pogodaka se najčešće izvršavaju prilagodbom udaljenosti s koje bacate. Svaki nož (ovisno o svojoj duljini i brzini rotacije) ima određenu putanju i prostor koji je potreban za uspješno izvršenje rotacije. Ukoliko ste metu pogodili drškom malo se udaljite, ukoliko ste metu pogodili sječivom, ali ne vrhom tada se malo približite.

Balans sječiva je važan, ali nije presudan jer se može kompenzirati tehnikom bacanja što ćete sami s vremenom uvježbati. Definitivno je preporučljivo da oštrica bude čim više balansirana (oštrica i držak su jednake težine te je težište na samoj sredini).

Noževi

Iako je moguće baciti bilo koji nož (kao i da on ostane zapiknut u metu), precizno gađanje ipak nije tako lako. Prije svega ne preporuča se korištenje preklopnih noževa jer se vrlo lako mogu na taj način oštetiti – ne samo njihova oštrica već i preklopni mehanizam. Pravi nož za bacanje je fiksan s dvostranom oštricom i idealno je da se metal od kojeg je napravljena oštrica proteže kroz cijelu dršku što poboljšava balans. Pravi noževi za bacanje su iz tog razloga u potpunosti metalni bez dodatne drške, odnosno cijeli nož je iz jednog komada metala.

Preporuča se da početnici bacaju laganije noževe. Oni su bolji za bacanje na kraće udaljenosti s kojima ćete početi svoj trening i ruka vam se neće toliko umoriti od višestrukih pokušaja. Također je važno da su svi noževi jednake veličine, težine i oblika kako biste imali ujednačene rezultate i kako biste lakše uočili na koji način vaš hvat i tehnika bacanja utječe na putanju noža i kako biste izvršili potrebne korekcije. Iz tog razloga noževi specifično namjenjeni bacanju dolaze u setovima od više istih komada. Kako se u metu zabijaju svojim vrhom, samo je on oštar dok je ostatak oštrice zatupljen, između ostalog kako bi se smanjila mogućnost ozljede prilikom rukovanja.

Teži noževi su prenstveno namjenjeni već iskusnim bacačima i potrebni su za veće udaljenosti (veća masa = veća inercija = manja potrebna sila prilikom bacanja i veća preciznost pogotka na udaljenu metu).

Bacati možete držeći za oštricu (držeći nož jagodicom palca i bočnom stranom kažiprsta), ali tada morate paziti da se slučajno ne porežete prilikom ispuštanja noža. Najčešće se nož baca držeći za dršku i tada treba napraviti jednu punu rotaciju kako biste pogodili metu. Pravilo je da ako ga držite punim dlanom rotacija u letu će biti sporija, a ukoliko ga držite prstima rotacija će biti brža. Ako je rotacija brža tada gađate metu koja vam je bliže, a ako je sporija gađate udaljeniju metu. Na natjecanjima se gađa s udaljenosti od 3 i 4,5 metara.

Bacanje bez rotacije je moguće, ali treba izrazito mnogo snage za pogodak i jako je neprecizno.

Sjekire

Sjekire se mogu bacati dvoručno što daje veću snagu i brzinu rotacije ili jednoručno što daje preciznost. Bacaju se manje, kraće sjekire (ne dvoručne s kojima biste cjepali cjepanice nego jednoručne s kojima biste primjerice cjepkali grane za trijeske i sl.).

Tomahawk je primjerice odličan primjer sjekire za bacanje s jednom rukom, a kako je najčešće dvostran i pogađanje mete će biti lakše jer će se zabiti čak i ako rotacija nije bila savršena.

Dvoručno bacanje se vrši kao da krećete sječi drva. Ravno ste prema meti u blagom predkoračnom stavu i zamah počinje iznad glave a sjekiru ispuštate kada su vam ruke otprilike u razini očiju.

Tehnika jednoručnog bacanja je slična kao kod noževa samo što je ovaj put glava sjekire otprilike u razini vašeg uha.

Za koju god tehniku se odlučili, kao i kod noževa sjekiru nemojte držati prečvrsto kako biste ju mogli pravilno ispustiti u pravom trenutku.

Bacanje sjekira je mnogo opasnije od bacanja noževa i mogućnost ozbiljne ozljede kako za vas same tako i za gledatelje je mnogo veća tako da druge osobe trebaju biti na većoj udaljenosti zbog vlastite sigurnosti. Na natjecanjima se sjekire bacaju s udaljenosti od 4 metra.

Ako želite naučiti kul i zabavnu vještinu s kojom ćete lako impresionirati druge, bacanje noževa i sjekira je vrlo dostižno, ali obavezno treba paziti na sigurnost – svoju i svih oko vas. Nemojte se praviti važni čak i ako ste izrazito vješti jer jedan krivi hvat ili pogrešno ispuštanje može teško ozljediti. Kao i za sve druge vještine, potrebno je samo vježbati, vježbati i vježbati i rezultati će se pokazati.

Image: Pixabay