Ugriz zmije – mjere opreza i prva pomoć

Boravak u prirodi ljeti može dovesti do niza opasnih situacija, a jedna od njih je svakako i ugriz zmije. U ovom vodiču objašnjavamo kako spriječiti, odnosno kako umanjiti mogućnost susreta sa zmijom u prirodi te kako postupiti ukoliko je došlo do ugriza.

Mjere opreza

Bez obzira idete li na hiking ili laganu šetnjicu seoskim putevima, nužna je promišljena obuća i odjeća te ponešto praktičnog alata:
– planinarske cipele, čizme ili čvrste visoke tenisice – osim za nužan oprez od zmija, ovaj će vam tip obuće osigurati siguran hod po neravninama i manju mogućnost ozljede gležnja – izbjegavajte boravak u prirodi u cipelama otvorenog tipa poput sandala
– duge hlače – bez obzira na vrućine, lakše i prozračne duže hlače su puno bolji izbor od kratkih, što zbog zmija, što zbog komaraca ili prolaska kroz trnje, primjerice
– štap – profesionalni, amaterski ili netom odrezani (preferiramo lijesku), štap je prva linija obrane između vas i trnovitog grmlja te zmija – krećete li se kroz višu travu ili grmlje, štapom gustiš možete pomicati sa sigurne udaljenosti, a preporučljivo je i štapom ritmički lupkati po zemlji kako bi zmija osjetila vibracije

Gdje i kako se kretati

Ako je moguće, preferirajte hodanje označenim, održavanim ili bar utabanim putevima. Izbjegavajte probijanje kroz gustu travu ili šikaru osim ako baš taj prolaz nije neophodan.

Poseban oprez je potreban kod kamenjara, stijena, suhozida, ruševina građevina, dvoraca i slično, te srušenih stabala u šumi – zmije vole boraviti ispod kamena ili u pukotinama stijena. Izbjegavajte „istraživanje” tih pukotina rukama.

Zmije vole stijene na suncu, suhozide i osunčano kamenje ujutro i predvečer, kao i rubove šuma, močvare i neodržavane livade. Poskok se ponekad penje po drveću i niskom granju. Koliko je moguće, možete li birati, ta područja izbjegavajte.

Dok se krećete, preporučljivo je glasnije razgovarati i, kako smo već naveli, štapom udarati ispred sebe kako biste zmijama zvukom i vibracijama dali do znanja da se približavate njihovom boravištu. Uvijek gledajte ispred sebe dok hodate. Do većine ugriza dolazi kada slučajno stanemo na zmiju.

U Hrvatskoj živi oko 15 vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovne.

OTROVNICE

Poskok

– karakterističan „rog” na vrhu nosa (jedina hrvatska zmija s takvim rogom), cik-cak pruga duž leđa, trokutasta glava i deblje tijelo, duljine 50-90 cm
– staništa – kamenjari, krški teren, suhozidi – nalazi se prvenstveno na području primorja, na otocima, u Lici, ali i na planinama u unutrašnjosti poput Kleka, Papuka, Medvednice te u Hrvatskom Zagorju

Riđovka

– siva, crna ili smeđa boja s cik-cak prugom po sredini leđa
– staništa – livade, močvare, šume kontinentalne Hrvatske, Slavonije, Like i Gorskog kotara

Planinski žutokrug

– vrlo rijetka, kraća od poskoka, cik-cak uzorak
– staništa – Dinara, planine

NEOTROVNE ZMIJE

Bjelouška

– dvije bijele ili žute mrlje iza glave, tanje tijelo
– uz rijeke, jezera i močvare

Ribarica

– šarena, „kockasti” uzorak
– uz vodu

Kravosas

– četiri uzdužne tamne pruge, preko 2 metra duljine, najveća zmija u Hrvatskoj

Što ako je do ugriza došlo?

Prvo se udaljite od zmije kako ne bi došlo do drugog ugriza. Ako možete, zapamtite kako je izgledala zbog primjene protuotrova.

Svaki ugriz otrovne zmije zahtijeva odlazak u bolnicu, odnosno u hitnu ambulantu te odmah nakon ugriza obavezno nazovite broj hitne službe 112.

Najvažnija stvar koju morate zapamtiti jest da pokušate ostati čim mirniji jer adrenalin ubrzava otkucaje srca, što ujedno ubrzava širenje otrova. Iz istog razloga je preporučljivo i sjesti i mirovati.

Ranu operite i prekrijte sterilnom gazom te skinite nakit, sat, usku odjeću ili obuću jer će doći do otekline. Unatoč tome što ste naučili iz filmova i serija, otrov iz rane nikako nemojte pokušati isisati ustima jer može doći do još goreg trovanja. Ako imate ranicu u ustima ili ga slučajno progutate, otrov će svejedno ući u vaš organizam i početi kolati tijelom i to s mnogo opasnije početne pozicije nego što je ona gdje ste zadobili ugriz. Također postoji mit da ako se rana zareže da će otrov isteći van – to nije točno. Samo ste si nanijeli veću ranu, povećali izglede za teže infekcije i iskrvarenje (pogotovo jer neki zmijski otrov sprečavaju zgrušavanje krvi).

Za prvu ruku najbolje je da otrov barem djelomično pokušate izvući iz rane specijaliziranom vakuumskom pumpicom:

Pri ugrizu neotrovne zmije, simptomi ugriza će biti blaži:
– blago oticanje tkiva
– krvarenje na mjestu ugriza
– crvenilo

Kod ugriza otrovne zmije, simptomi će biti izraženiji:
– oticanje
– oštra, pulsirajuća bol na mjestu ugriza
– crvenilo
– znojenje
– mučnina i povraćanje
– glavobolja
– vrtoglavica i zamućeni vid
– metalni okus u ustima

Teži slučajevi ugriza mogu uključivati i:
– utrnulost lica ili udova
– slabost mišića ili trzajeve
– otežano disanje
– brže otkucaje srca i slabiji puls
– nizak krvni tlak

Kod svakog ugriza zmije otrovnice, bez obzira na mjesto ugriza postoji velika opasnost od smrtnog ishoda. Ugrizi u ekstremitete, pogotovo noge su manje opasni jer otrovu treba duže vremena da dođe do vitalnih organa. Ugrizi u glavu, vrat i prsa su daleko gori jer se otrov može brzo proširiti do mozga, srca, pluća, jetre, bubrega gdje će izazvati najveću moguću štetu.

Zaključak

Susreti sa zmijama u prirodi su, nasreću, mnogo češći nego sami ugrizi zmije – i najčešće su uzrokovani našom nepažnjom, neadekvatnom odjećom i obućom ili nesmotrenim ponašanjem. Ako ste ljubitelj boravka u prirodi, velika je šansa da ćete u nekom trenutku naići na zmiju, stoga učinite sve što možete da taj susret bude čim manje upečatljiv – adekvatno se obucite, pripazite gdje se krećete i što radite i uvijek budite na oprezu.

Image: Pexels / Muhammed MIRIK